Rastuće cene tankerskog prevoza daju prednost američkim rafinerijama dok se razlika u ceni sirove nafte širi

Rafinerija je postrojenje koje sirovu naftu prerađuje u gorivo i druge naftne proizvode, poput benzina, dizela i mlaznog goriva. Rafinerije mogu da koriste domaću sirovu naftu, koja se dobija iz lokalnih izvorišta i obično stiže kraćim putem, ili uvoznu sirovu naftu, koja se do njih prevozi naftnim tankerima preko mora. Cena prevoza, poznata kao frahtna stopa, deo je ukupnog troška nabavke, pa njen rast direktno utiče na to koliko košta sirova nafta stigla do rafinerije.

Sirova nafta se ne prodaje po jedinstvenoj ceni. Različite vrste nafte, zavisno od kvaliteta, gustine i sadržaja sumpora, kao i od mesta isporuke, mogu imati veće ili manje razlike u ceni u odnosu na referentne benčmark cene. Kada se ta razlika poveća, kaže se da se diskont širi, što može da učini jeftinije određene sirove nafte za one kupce koji ih mogu da prerade. Zbog toga se odnos između cene prevoza i cene same sirove nafte često prati kao važan pokazatelj profitabilnosti rafinerija.